U okviru projekta „Saobraćajnom kulturom sprečavamo diskriminaciju“ nastojimo unaprijediti položaj osoba sa invaliditetom, u kontekstu saobraćajne kulture i bezbjednosti, tako i da povećamo stepen informisanosti građana Tuzlanskog kantona o položaju i pravima lica sa invaliditetom i smanjivanju diskriminatornog odnosa prema osobama sa invaliditetom.

Projekat finansijski podržava Ministarstvo trgovine, turizma i saobraćaja TK, te JKP Saobraćaj i komunikacije –Tuzla, doo Tuzla.

Pripreme su u završnoj fazi za organizaciju i podjelu letaka: „Ako ste uzeli moje parkirno mjesto, uzmite i moju invalidnost“. Namjera je ostavljanje letaka na vjetrobranskim staklima za nesavjesne vozače koji uzurpiraju parkirna mjesta predviđena za osobe sa invaliditetom.

Uređenost i veličina jedne zajednice ogleda se  u njenom odnosu prema najslabijima, a osobe sa invaliditetom su svakako najslabiji i najranjiviji članovi društva kada govorimo o učešću u saobraćaju.

U današnjem svijetu dostojanstven život je praktično nezamisliv bez prava na slobodno kretanje. Da bi se ovo osnovno ljudsko pravo ostvarilo neophodno je prije svega obezbijediti pristupačnost saobraćaja osobama sa invaliditetom.

Vozači koji nemaju oznaku pristupačnosti na svom vozilu, zloupotrebljavaju i koriste parking mjesta rezervisana za OSI. U većoj mjeri vozači parkiraju na ivičnjacima, trotoarima i drugim mjestima, pa tako onemogućavaju osobe sa invaliditetom da koriste javne površine i utiču na njihovu bezbjednost.

Problemi sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom u saobraćaju duboko zadiru u pitanje saobraćajne kulture, tolerancije, međusobnog razumijevanja i poštovanja, kao i porodičnog vaspitanja.

 

U prilog svemu gore navedenom, navodimo izjavu jednog od naših korisnika:

„Biti osoba sa invaliditetom, a učesnik/ca u saobraćaju, bilo da ste vozač, stranka u taksi vozilu ili pješak na ulici, veoma je izazovno, odgovorno, a katkad i rizično u odnosu na trenutno stanje u saobraćaju kod nas. Kad odlučite da krenete samostalno izvan vašeg doma, najprije vam se pojavi osjećaj neravnopravnosti i nejednakosti u odnosu na ostale građane i građanke, jer su gotovo sva sredstva javnog prevoza, u većoj ili manjoj mjeri nepristupačna za OSI. Osobe sa invaliditetom, koje barem jednom otputuju u neku od zemalja EU, najbolje mogu povući paralelu i sagledati u kojoj je mjeri naš javni prevoz  zaista nepristupačan i koliko je nesiguran za osobe sa invaliditetom“.