Kao opšta posljedica same prirode oboljenja uz problem nemo­gućnosti obezbjeđenja adekvatnog ortopedskog pomagala i brojne bari­jere u kretanju, nemogućnost organizovanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja su neizbježna činjenica u životu distrofičara. To za po­sljedicu ima da su distrofičari u jednom velikom broju „socijalno ugrože­na“ kategorija našeg društva.Procent od 13,5% onih koji su rješenjima centara za socijalni rad na našem kantonu proglašeni kao lica u stanju socijalne potrebe i ne govori mnogo sam za sebe. Činjenica je da je taj broj mnogo veći, ali nepostojanje objektivne zakonske regulative u ovoj oblasti i kruto pri­državanje određenih odredbi Zakona iz 1984. godine koji reguliše ovu oblast, glavni su uzrok tome. Prema našoj evidenciji, a po kriterijima koji su objektivni u determiniranju socijalno ugroženih lica, ovaj broj iznosi 70%.

Zbog toga je problem adekvatne zaštite naših članova jedan od najvećih i pri njegovom prevazilaženju potrebna je pomoć šire društvene zajednice. Činjenica je da samo aktivna, uporna i stalna inicijativa koja polazi iz našeg Udruženja u ovoj oblasti, može doprinijeti kvalitetnoj so­cijalnoj zaštiti.

Godine 1999-ta i 2000-ta bile su godine u kojima je ta inicijativa najočitija i kao rezultat 15.09.2000. godine donijet je Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom po kom su invalidnim licima, među njima i distrofičarima, obezbijeđeni slijedeći vi­dovi socijalne zaštite:

– novčana i druga materijalna pomoć (stalna novčana pomoć),

– naknada za tuđu pomoć i njegu i druge materijalne pomoći,

– osposobljavanje za život i rad,

– smještaj u drugu porodicu, smještaj u ustanovu socijalne zaštite,

– usluge socijalnog i drugog stručnog rada,

– kućna njega i pomoć u kući.

Obzirom na finansijsku „težinu“ donijetog zakona ostvarivanje pojedinih prava će se vršiti postepeno, a kao prioritet u realizaciji imaju novčana naknada za pomoć i njegu i druge materijalne pomoći. Ovim vi­dom socijalne zaštite obuhvaćeno je 85% naših članova. Poređenja radi, navest ćemo podatak da je novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu po starim zakonskim odredbama ostvarivalo 40% naših članova. To naj­bolje govori koliki je napredak ostvaren na polju socijalne zaštite naših članova povoljnim zakonskim propisima.