Mišićna distrofija je najbrojnije oboljenje u grupi hroničnih nervno-mišićnih bolesti, čija je zajednička karakteristika slabost i stal­no, progresivno propadanje mišićnog tkiva. Pravi uzrok ove bolesti je nepoznat. Dosadašnja istraživanja su pokazala da se radi o genetskim poremećajima koji prouzrokuju promjene u mišićima i nervima. Bolest je rasprostranjena u svim zemljama svijeta i ovoj kategoriji invalidnih lica se daje poseban društveni tretman. U našoj zemlji ima je u svim kraje­vima. Bolest je nasljedna u većini slučajeva. Kao rezultat svega nave­denog nije rijedak slučaj da u jednoj porodici oboli dvoje, troje, pa i više djece. Uslijed naglog propadanja mišićnog tkiva dolazi do teških i trajnih deformiteta i veoma često do nepokretnosti i vezanosti za invalidska kolica. Medicina za sada ne raspolaže efikasnim sredstvima za zaustav­ljanje i liječenje ove bolesti. U sadašnjim uslovima moguće je fizikalnom terapijom i primjenom savremenih ortopedskih pomagala ublažiti teške posljedice ove bolesti.

U medicini ova bolest se smatra za jednu od najtežih dječjih obo­ljenja jer se u 95% slučajeva javlja do 25. godine života, a čak u 75% slučajeva prije puberteta. Starosna struktura oboljelih čini ovu kategoriju invalida jednom od „najmlađih“ što posebno određuje njihov položaj i čini ga višestruko složenim. U zavisnosti od dobi u kojoj se bolest pojavi zavise i posljedice koje će ona imati za dalji razvoj oboljele osobe. Pojava bolesti u razvojnoj dobi za većinu oboljelih znači da će se razvijati i osposobljavati za život u specifičnim uslovima. Zbog ranog in­validiteta, psiholoških i barijera u kretanju, predrasuda i drugih prepreka, većina oboljelih nije u mogućnosti uključiti se u redovan sistem obrazo­vanja, stoga ostaju nepismeni i neobrazovani te isključeni iz gotovo svih životnih tokova.