Jedna zanimljiva priča…
Damir je 25-godišnji mladić koji živi u jednom selu nedaleko od Tuzle. Od rođenja je slijep. U toku školovanja shvatio je da ima izuzetan dar za vajarstvo. Nedaleko od porodične kuće uspio je da pronađe velike količine gline i od tada njegov život više nije isti. Počeo je da vaja skulpture, jednu za drugom, u početku nevješto, ali vrlo brzo su to postala prava mala remek djela. Za njegov dar se uskoro pročulo po gradu. Neki lokalni, a i državni mediji prenijeli su Damirovu priču, a zaljubljenici u umjetnost su počeli da se interesuju za njegovu umjetnost. Na jednoj izložbi koju je organizovalo lokalno udruženje osoba sa invaliditetom, čiji je on član, uspio je da proda skoro sve skulpture i zaradi više od hiljadu maraka. Damir je bio van sebe od sreće! Konačno je mogao da kupi adekvatnu opremu i da još više poboljša svoj rad. „Ostaće i novca za ultrazvučne naočare iz Engleske.“ – razmišljao je ushićeno. Naime, već dugo je želio da nabavi ovo pomagalo, koje bi mu omogućilo samostalno kretanje bez pratioca.
Došavši kući, odmah se pohvalio svojoj majci, koja je bila ponosna na svog sina. Damir međutim, nije znao da je tu i njegov otac, koji je bio nezaposlen i imao je problema sa alkoholom. Prije nego što je Damir bio i svjestan šta se događa, otac je ustao i uzeo Damiru novac iz ruke. „Sine, kao muškarac si dužan da se staraš o svojoj familiji. Ove pare ćemo iskoristiti za kupovinu drva za zimu, a ostaće i za gajbu piva…“. Damir je samo ukočeno stajao, želeći da je ovo samo san, san koji ga opet odvaja od ostvarenja njegovih snova…
Šta mislite, da li Damir proživljava rodno zasnovano nasilje i koju vrstu?