Kako bismo bili u stanju mjeriti zadovoljstvo,  uticaj i efekte boravka naših korisnika u projektu “Rehabilitacijom za bolji život” kojeg je finansijski podržalo Federalno ministarstvo zdravstva; zamolili smo korisnike za njiihovo viđenje kompletnog procesa.

Mišljenje jedne korisnice vam prenosimo u cjelosti.

OSVRT NA REHABILITACIJU

13 korisnika i 9  pratnji boravilo je 14 dana u objektu „Nova bolnica“ Fojnica, na banjskoj rehabilitaciji.

Ovaj osvrt ću generalno pisati iz ličnog ugla, ali ću se povremeno i referati na utisak grupe.

Lično, rehabilitacija mi je bila vrlo potrebna jer je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, a kod takvog stanja, često je ono jednom godišnje od Zavoda nedovoljno. Za moje tijelo ,vrijednost ove prilike koju sam dobila je nemjerljiva, jer svaki minut proveden na terapiji je značajan. Kao rezultat je bolje funkcionisanje i tijela, ali i uma.

Drugo, većinu osoba sam već poznavala zahvaljujući aktivnostima Udruženja distrofičara, i to koliko smo smo mi uživali u zajedničkim druženjima u ovom periodu ne može da stane u nekoliko redova, jer tijelo je važno oporaviti, ali i dušu ispuniti nije ništa manje važno. Upoznati i nove ljude i uključiti ih u druženja, takođe mi je bilo značajno, jer u ljudima je najveći resurs i bogatstvo.

Što se tiče terapijskog dijela, i lično, a i kompletna grupa se složila da su i terapije i terapeuti najbolji na kojima su bili. Rezultat je bolje stanje tijela kod svakoga od nas, kod nekoga više  , kod nekoga manje, ali generalno je došlo do poboljšanja kod svih. Naravno da rehabilitacija nas neće ”riješiti” našeg invaliditeta, ali svi znamo koliko je kod neuro-mišićnih stanja održavati stanje važno.

Što se tiče restorana i smještaja, imali smo primjedbe, neke su i uvažene pa su se popravili posljednjih dana, ali s obzirom da je projekat vezan za rehabilitaciju,i da je fokus na terapijama, na ovo se u svom izvještaju ne bih referirala posebno. Uglavnom, smještaj i hrana u „Novoj bolnici „ bi mogao biti bar približno kao u „Reumalu“ jer je ona njihov dio. Ali lično, uvijek idem i ići ću primarno zbog terapija, a kao što sam već navela, kompletna grupa je terapijama bila jako zadovoljna.

Što se tiče Udruženja distrofičara TK, vrlo sam počastvovana što su mi dali priliku da učestvujem i u ovome kao i u brojnim njihovim aktivnostima. Drago mi je da su baš oni dobili priliku za implementaciju ovog projekta, jer pored svega što rade, oni pružaju i malo konkretniju podršku svojim korisnicima za poboljšanje našeg života. I nadam se da će se ovo nastaviti u budućnosti.

Ono što bih za kraj napisala, kao sugestiju Federalnom ministarstvu zdravstva, pored ogromne zahvalnosti jer zahvaljujući vama se ovo sve i desilo… Za javne pozive u budućnosti,ukoliko je moguće da se bar pomjeri dobna granica. Mladost je lijepa, i sama sam mlada osoba još uvijek, ali ne mogu ne misliti na one koji to nisu. Jer invaliditet ne prestaje sa 30 godina, naprotiv, nerijetko se stanja vrlo pogoršavaju. I rehabilitacija kao takva vrlo je potrebna. Nadam se da ćemo još dugo sarađivati .

Srdačno,