Kao i svi naši prethodni i budući projekti i ovaj projekat je fokusiran na osnaženje osoba sa invaliditetom kako bi iste bile u stanju da sinergijskim djelovanjem sa drugim relevantnim akterima u našoj lokalnoj zajednici doprinesu razvojnim procesima.

Predloženim projektom ćemo nastojati minimizirati efekte stereotipa, predrasuda i diskriminacije osoba sa invaliditetom  te raditi na ublažavanju njihovog uticaja na samopouzdanje i samopoštovanje osoba sa invaliditetom. Nastojat ćemo promijeni svijest osoba sa invaliditetom o sebi kao beskorisnoj i manje vrijednoj osobi u društvu.

Na samom početku projekta ćemo pristupiti izradi promotivnog materijala kao i izradi brošure koja će služiti za bolje razumijevanje i uzajamnu podršku „ Priručnik „Kontakti sa osobom sa invaliditetom, podrška jedni drugima”.

Priručnik će da posluži kao osnova za prevazilaženje bojazni društva pri susretu / kontaktu sa osobom sa invaliditetom, a ključni elementi uzajamne podrške za lica sa invaliditetom su razmjena iskustava i empatija sa fokusom na lične snage, a ne slabosti, a u cilju ličnog razvoja i oporavka.

Zatim ćemo pristupiti formiranju grupa u skladu sa interesima korisnika kako bismo pristupili organizovanju interaktivnih radionica osobama sa invaliditetom u prostorijama Udruženja distrofičara TK. Prostor je prilagođen za osobe sa invaliditetom i velik za kretanje i rad u invalidskim kolicima.

Interaktivne radionice će se fokusirati na oblast unapređenja samopouzdanja i stvaranje pozitivne slike o sebi, što podrazumijeva

  • analizu pozitivne i negativne slike koju imamo o sebi;
  • kako promijeniti negativna uvjerenja o sebi i negativne slike o sebi;
  • koji su alati za povećanje samopouzdanja;
  • kako proširiti granice svoje zone ugodnog i poznatog (komfort zone).

 

Osim radionica koje će biti fokusirane na unapređenje samopouzdanja, namjera je organizovati otvorene, interaktivne diskusije o slijedećim temama:

  • Neprihvatanje izazova invalidnosti od strane samih osoba s invaliditetom;
  • neprihvatanje invalidnosti od strane okoline u kojoj živi osoba s invaliditetom;
  • Neizgrađena infrastruktura te

prezaštitnički odnos porodice prema osobi sa invaliditetom

Realizacijom pomenutih radionica ćemo doprinijeti manjoj izoliranosti osoba sa invaliditetom  od zajednice i društva općenito; također je za očekivati da će porasti samopouzdanje i samopoštovanje što će kao dugoročnu posljedicu imati  da je osoba sa invaliditetom manje povučena u sebe i manje depresivna; te će shodno novonastalim promjenama biti u stanju i htjeti da se aktivno uključi u aktivnosti unutar svoje lokalne zajednice. To je ono čemu težimo: da sinergijskim djelovanjem u svojim lokalnim zajednicama budemo ravnopravni u svim razvojnim procesima.